Sjeverna Koreja je mitska zemlja, što znači da je zbog nedostatka informacija o njoj stvoreno puno mitova. Međutim, na kraju se ispostavilo da su neki od njih istiniti.
Donosimo vam listu stvari koje su zabranjene ili ograničene u “najzatvorenijoj” zemlji na svijetu. Neki od njih su zaista iznenađujući, piše Studomat.ba.
1. Zabranjeno je nošenje plavih traperica
Ako si možete priuštiti traperice, možete ih i obući bez ograničenja. No, traper bi trebao biti crn jer su plave traperice zabranjene. U Sjevernoj Koreji oni utjelovljuju svjetski imperijalizam. Međutim, ako ste turista, niko vam neće reći ni riječ, ali morat ćete se presvući prilikom posjeta spomen obilježju Kim Il Sung i Kim Jong Il.
2. Nema pristupa World Wide Webu ili Wi-Fi mreži
U Sjevernoj Koreji imaju računare i internet. Iako to nije sasvim internet, više intranet nazvan “Kwangmyong”. Broj lokacija procjenjuje se na 1.000 do 5.500. Sve međunarodne web stranice su zabranjene, a ako niste visokorangirani, nikada vam neće biti dopušteno da ih posjetite. Lokalni operativni sistem “Red Star” u svojoj najnovijoj verziji podsjeća na MacOS X. Kažu da je to učinjeno zbog naklonosti Kim Jong-una prema Apple proizvodima.
Što se tiče Wi-Fi mreže, on jednostavno ne postoji. Mobilni uređaji nemaju pristup ni “Kwangmyong-u”. Kineski tableti proizvedeni za Sjevernu Koreju nemaju Wi-Fi ili Bluetooth module. Oni jednostavno “nisu potrebni”.
3. Stranci ne mogu koristiti lokalnu valutu
Turistima nije dozvoljeno da koriste lokalnu nacionalnu valutu sjevernokorejskih osvojenih nagrada. U lokalnim trgovinama za strance može se platiti eurima, juanima, južnokorejskim dobicima, pa čak i američkim dolarima. Zabranjeno je kupiti bilo šta iz trgovina za lokalne Korejce. Štaviše, strancima je zabranjen čak i ulazak u takve prodavnice.
4. Ne možete kupiti nekretnine u Sjevernoj Koreji
Stanovi u Sjevernoj Koreji nisu službeno na prodaju. Njih distribuira vlada. Ne može se čak ni preseliti sa sela u Pjongjang. Ova privilegija se može “zaslužiti”. Međutim, na crnom tržištu stan se može kupiti za 70.000 – 90.000 USD. Izbjeglice tvrde da službena plata redovnog korejskog državljanina iznosi 4 USD mjesečno.
5. Gotovo je nemoguće kupiti automobil
U Sjevernoj Koreji oni koji posjeduju automobil definitivno su vrlo bogati i moćni ljudi. Cijena automobila je nebeska i iznosi približno 40.000 USD (u skladu s ovom web stranicom). Čak i bicikl nije sasvim dostupan i rijetko se može susresti izvan Pjongjanga. Svi bicikli imaju registarske tablice, baš kao i automobili.
6. Novine od prije nekoliko godina ne mogu se naći u biblioteci
Nemoguće je pronaći novine koje su štampane prije nekoliko godina u biblioteci. Smjer Radničke partije Koreje može se promijeniti, a “obični” Korejci o tome ne moraju znati. Strane novine i časopisi ne dolaze u obzir. Međutim, dnevne novine obično se izlažu na posebnim štandovima na ulicama i u stanicama podzemne željeznice i nema potrebe da ih kupujete.
7. Nemoguće je kupiti vjersku literaturu
Sjeverna Koreja je 100% građanska zemlja. Religija nije zabranjena, barem zakonom. Štaviše, u Pjongjangu postoji čak i nekoliko vjerskih sela, iako ih vlada strogo regulira.
S druge strane, kršćanstvo se uzima kao nadmetanje službenoj ideologiji Juchea i nije baš dobrodošlo. Postoje i budistički hramovi, ali oni se uglavnom smatraju povijesnom i kulturnom baštinom.
8. Ne možete pozivati u inostranstvo sa lokalnom SIM karticom
Mobiteli više nisu rijetkost u Sjevernoj Koreji. Međutim, lokalni građani ne smiju pozivati u inozemstvo. Sve lokalne SIM kartice omogućavaju pozive samo u zemlji. Za svaki slučaj.
9. Ne možete imati toplu kupku ili tuš kod kuće
U sjevernokorejskim kućama nema opskrbe toplom vodom, pa tako ni tuša. Korejci obično posjećuju kupališta. Takođe nema centralnog grijanja. Za grijanje kuće koriste peći koje rade na drva. Čak iu Pjongjangu.
Neki bi se mogli usprotiviti rekavši da ni druge azijske zemlje nemaju centralno grijanje. Međutim, u drugim zemljama mogu koristiti električne grijalice. U Sjevernoj Koreji imaju problema s električnom energijom čak i u glavnom gradu.
10. Nema Coca-cole u trgovinama
Prije 2015. godine postojale su samo dvije države na svijetu u kojima je Coca-Cola bila zabranjena: Kuba i Sjeverna Koreja. Kada je na kraju dozvoljeno prodavati ovaj napitak na “Ostrvu slobode”, Sjeverna Koreja je jedina preostala zemlja koja u svojim trgovinama nema Coca-Colu. Iz ideoloških razloga, naravno.
11. Međunarodno putovanje je nemoguće
Korejski državljani ne mogu kupiti međunarodnu avionsku kartu i letjeti u drugu zemlju na odmor. Ne zato što je vrlo skupo, već zato što je zabranjeno.
Međutim, ograničenja putovanja primjenjuju se i unutar zemlje. Da biste posjetili svoju rodbinu u drugom gradu ili selu, morate dobiti dozvolu. Međutim, neki sjevernokorejci i dalje mogu otići u inostranstvo u Kinu ili Rusiju, ali samo da zarade novac.
12. Gotovo je nemoguće kupiti kondome ili ženske higijenske proizvode
Teško je povjerovati, ali većina sjevernokorejaca ni ne zna da kondomi postoje. Prije nekoliko decenija pojavili su se na crnom tržištu, ali nisu bili popularni iz gore spomenutog razloga. Sada ih je gotovo nemoguće kupiti u zemlji, zbog nedostatka potražnje.
Tamponi se nikada neće naći ni u korejskim prodavnicama. Barem u onim namijenjenim mještanima. Vjerovatno zvuči zapanjujuće, ali Korejke i dalje moraju koristiti običnu tkaninu koju nakon toga ponovno koriste.
13. Ne postoji McDonald’s u Sjevernoj Koreji
Očito je da u Sjevernoj Koreji ne postoje lanci brze hrane. Međutim, tamo postaju sve popularniji ulični kiosci s tradicionalnom korejskom hranom. Svima je najdraži kimchi, ukusan i vrlo začinjen kupus.
