Ako se sudi samo po rezultatima, tu se ama baš ništa ne bi moglo napisati o selektoru fudbalske reprezentacije Bosne i Hercegovine Ivajlu Petevu (Ivaylo). Najgori je uvjerljivo, brojke ne lažu i tu je tačka, ali on je uspio doći i niže od najgorih rezultata.
Menadžerski čovjek
Taj čovjek, našoj javnosti poznat kao jedini trener koji u nizu godina nije uspio osvojiti titulu sa zagrebačkim Dinamom, ali i kao zvijezda društvenih mreža kojoj navijači u bugarskoj skidaju dres, stigao je u bh. reprezentaciju političkim dekretom. Bilo je očigledno da se ne radi o sportskim kriterijima i da nas samo čista sreća može dovesti do poneke pobjede.
Valjda se uzdao da će Edin Džeko svojom genijalnošću pokrivati njegovo neznanje pa je zvao sve i svakoga i time potvrđivao raniju titulu da je menadžerski čovjek. Kod njega se moglo srediti, stizali su i dokazi, ali je on stoički „podnosio“ 30.000 KM mjesečno i srozavao ugled bh. tima.
I oni najgori liče na mnogo bolje ako znaju ponešto obrazložiti, ali on je uvijek slijegao ramenima, čudio se lošim rezultatima i pokazivao da je trenerska neznalica. Možda bi bio dobar navijač (i to je upitno), ali je radio takve taktičke promašaje da to graniči s teorijama da je imao namjeru uništiti bh. fudbal.
Jedino što se mora priznati jeste da je on malo koga razočarao. Postavili su ga oni koji, uglavnom, ne navijaju za reprezentaciju BiH, pa ih sigurno ne boli glava zbog eskapada Bugarina, a ovi koji bi krvi dali za Džeku i saigrače odavno ne očekuju mnogo.
Promašio pripreme
Podugačak je spisak onoga čime je Petev zamajavao bh. javnost. Obećavao je da će on vratiti kult reprezentacije, da će otići ako ne bude rezultata, govorio je o novim zvijezdama koje će naći, a kao cilj je spomenuo da će zaštititi predsjednika Saveza Vicu Zeljkovića.
Upitno je da li ima reference da bude i zaštitar, prije bi mogao biti portir u NSBiH. Ali, on je sve nas trebao zaštititi od blamaže.
Šta se moglo očekivati od čovjeka koji je prije nekoliko dana priznao da je ranije promašio pripreme i da je trebao boraviti s timom u Zenici. Koliko je njemu samo trebalo da shvati da na raspolaganju ima Trening centar Nogometnog saveza BiH, možda govori o nečemu što je više u vezi s medicinom nego sa sportom.
Ovaj „dragi“ i „simpatični“ čovjek zaista budi inspiraciju, ali nekako čovjeka grize savjest na svako slovo napisano o njemu kao treneru. Vjerovatno ni oni koji su ga doveli (nisu tamo neki Srbi, nego Srbi, Hrvati i Bošnjaci iz NSBiH) ne shvataju koliku dozu bezobrazluka ima taj čovjek da u jednom trenutku ne ustane i ne kaže: „Ljudi moji, odoh ja.“
Da ne bude sve crno, pobijedit ćemo mi sigurno nekoga, kako Petev kaže, samo trebamo dati gol. Probali smo s Gruzijom, možda Luksemburg, a koga više i briga ako ne pobijedimo.
Žrtvovao Pjanića
Taj tihi čovjek, koji šeta u mantilu pored aut-linije, uspio je uraditi, ili je barem pokušao, mnogo opasnije stvari za bh. fudbal nego što je gubitak jednog kvalifikacionog ciklusa.
Udaljavanje Miralema Pjanića trebao je biti alibi za sve loše što se događalo.
Ma koliko je Pjanić nekada malo pokazivao, on je miljama iznad Peteva i nije trebao biti žrtvovan. Ko je sljedeći, možda Džeko?
