Mnogima je u sjećanju ostao bivši nizozemski nogometaš Edgar Davids, a pored neupitnih igračkih kvaliteta isticao se i zbog toga što je na terenu nosio posebno dizajnirane naočale.
Krajem 1990-ih Nizozemac je važio za jednog od najjačih veznjaka na svijetu: prešavši iz Milana u Juventus, odmah je postao miljenik Marcella Lippija. Spoj Davidsa sa Zinedineom Zidaneom u veznom redu zadavao je velike glavobolje svakom Juveovom protivniku.
Onda je 1999. godine Edgaru dijagnosticiran glaukom, bolest oka koja u najgorem slučaju dovodi do sljepoće. Udarac u potiljak u jednom od mečeva 1995. godine doveo je do toga. Glaukom se razvijao četiri godine, dok ga doktori konačno nisu uočili.
Nizozemski oftalmolog Rietveld savjetovao je Edgaru da nosi posebne naočale, slične onima koje nose trkači, biciklisti i snowboarderi.
Uz to, zvijezdi Juventusa propisane su i jake kapi za oči, u kojima su budni djelatnici Bianconera pronašli acetazolamid, zabranjeni diuretik koji pomaže u brzom uklanjanju dopinga. Dok je Torino izbacivao terapeutsku iznimku za svog veznjaka, propustio je prvo kolo italijanskog prvenstva 1999/00.
Naočale u kojima je Davids igrao razvila je svjetski poznata firma Oakley, a sam model bio je posebno dizajniran samo za veznjaka Juventusa. Okvir je bio lagan kao golubovo pero, leće su izgrađene od neslomljive plastike. FIFA niej odoljela i napravila je iznimku u njegovom slučaju, a pomogli su i savjeti ljekara koji su uvjeravali Svjtesku nogometnu federaciju da je potpuno sigurno nositi takve naočale na mečevima.
Davids je s naočalama prvi put debitovao na prijateljskoj utakmici između belgijske i nizozemske reprezentacije. Upraov je Pitbull, nadimak kojeg je dobio zbog teške i beskompromisne igre, jedan od ključnih u 2:0 pobjedi svoje selekcije. Prvo je asistirao Bergkampu, a zatim i sam pogodio nakon solo akcije u stilu Maradone.
Davidsu su naočale definitivno donijele sreću, a i sam je vrlo brzo shvatio da novi imidž ima dovoljno potencijala za unovčavanje. Tako su se pojavile poznate narančaste leće: Pitbull ih je nosio na utakmicama nizozemske reprezentacije.
Godinu dana prije nego što je Edgar počeo raditi s Oakleyjem, objavljen je Fear and Loathing in Las Vegas. Johnny Depp, koji je igrao ulogu Huntera Thompsona, lutao je labirintima putovanja drogom u istim narančastim naočalama. Viralnost filma Terryja Gilliama uzdigla je Davidsa na razinu heroja kontrakulture. Pitbullove narančaste leće, Thompsonove narančaste naočale, serijal knjiga “Alternativa” s prijevodima Ilye Kormiltseva – sve su to bile pojave istog estetskog reda.
Davids je zbog narančastih naočala postao zaštitno lice na TV-u, snimao je reklame, a on i David Beckham u to su vrijeme bili najtraženiji kada je marketinško tržište u pitanju.
Danas postoji niz igrača koji skreću pozornost na sebe. Golman Manchester Cityja Ederson tetovažom na vratu, defanzivac Betisa Hector Bellerin svojim neobičnim modnim izričajem, a Neymar i Pogba svojim otkačenim frizurama, dok je Jack Grealish slavu stekao igrajući sa spuštenim štuncama i postao je prvi igrač koji je potpisao ugovor s Guccijem.
“Najvažnija stvar u nogometu je istina. Svjestan sam da sam dodatnu popularnost stekao zbog svog izgleda – naočala i kose. Ali što se tiče lošeg momka… mislim da nisam. U životu se nikada nisam napio, nisam se drogirao, čak ni pušio. Ponekad odbijam i lijekove jer se bojim da će mi naštetiti. Ja imam samo jedno tijelo i jedan duh, pa ga jako cijenim”, rekao je Davids jednom prilikom.
Davids je bio fantastičan igrač, zahvalan na terenu, ali činjenica je da su mu naočale i kosa ipak pomogle da ostavi duboki trag u nogometnoj povijesti.
Osim za Milan i Juventus, igrao je još za Ajax, Barcelonu, Inter, Tottenham, Crystal Palace, a oprostio se u engleskom niželigašu Barnetu 2014. godine. S ekipom Ajaxa je 1995. godine osvojio Ligu prvaka.
