On je svestrani umjetnik – glumac, reditelj, producent, muzičar, pisac. Jedan je od junaka kultne serije “Top lista nadrealista”.
Kako je tekao njegov životni put od rodnog Sarajeva do Ljubljane? Zašto je kćerki dao ime po jogurtu i šta je od poznate holivudske zvijezde dobio za 50. rođendan, otkrio je Branko Đurić Đuro.
Više pogledajte u priloženom videu tokom Đurinog gostovanja na srbijanskoj tv “Prva“:
Razgovor o Đurinom privatnom životu počeo je duhovitom dosetkom Sarajlije. Novinar je konstatirao kako bračni par Brako Đurić i Tanja Ribič izgleda kao ljepotica i zvijer, na šta se Đuro učtivo zahvalio i obećao da će Tanji prenijeti mišljenje novinara – da izgleda kao zvijer!
Novinara je zanimalo kako je to kod Đure posloženo: majka mu je muslimanka, otac Srbin, supruga Slovenka, živi u Sloveniji a rođen je u Sarajevu.
– Kod mene je to veoma jednostavno. Ne dijelim ljude ni po kojoj osnovi, a najmanje po nacionalnoj. Apsolutno mi je svejedno šta ste vi. Svako je to što je i ne može biti ništa drugo. Mnogo više nađeš zajedničkog s nekim ako sluša sličnu muziku kao ti nego ako znaš da je Turčin, Španjolac itd. Ako već moram praviti podjelu, onda ljude dijelim kao na Beatlese i Stonese. Mnogo više shvatiš nešto o čovjeku kada vidiš kakvu muziku sluša nego kroz nacionalnu pripadnost. Osim toga, upoznao sam toliko veselih Šveđana i depresivnih Španjolaca, komunikativnih Slovenaca i vrijednih Crnogoraca, da svi ti stereotipi padaju u vodu. O pametnim Bosancima da i ne govorim.
U kakvom ste duhu odrastali, s obzirom na to da vam je majka muslimanka, a otac vam je umro kada vam je bila samo godinu dana. U islamu se kaže da majka “spava” do nogu Allaha, dakle, veoma je važna. Vaša se majka preudala. Kakav vam je bio očuh?
– Kada sam imao 14 godina, moja se majka preudala. Očuh je za mene bio jako važan. Branislav Popovac, zvali su ga Pako, bio je umjetnik, slikar i njemu mogu biti zahvalan za to umjetnički ležerno shvaćanje života. On me naučio da čovjek život i sebe ne treba uzimati previše ozbiljno i doslovno. Umro je prije deset godina. Od svoje četrnaeste godine odrastao sam u njegovu atelijeru i on me upoznao s umjetnošću. Imao je mnogo stila i bio je zajebant. Ni na koji način nisam religiozan. Nekako, najbliži mi je budizam, stoga što ima najvedriji i liberalan pogled i zbog toga oko vrata nosim budistički znak. Ali ni tu nisam sasvim involviran. Odrastao sam, recimo, u obitelji u kojoj se, s istim veseljem, slavio Uskrs i Vaskrs i Bajram. Za Bajram smo od nane dobivali baklave, za Uskrs i Vaskrs od bake obojena jaja.
Čime vas se bavila majka? Jeste li bili uz nju vezani?
– Mama je završila književnost, a kada je otac umro, završila je ekonomski fakultet i nakon toga kibernetiku. Radila je u UNIS-u i bavila se automatskom obradom podataka. I danas sam vezan uz nju. Uvijek sam bio ponosan na njezino obrazovanje, liberalnost i širinu.
Da ona nije bila takva, ja ne bih bio ono što danas jesam. Kada razmišljam danas, shvaćam da u ono vrijeme, krajem pedesetih, brak između te dvije različite konfesije nije bio normalna pojava. Majka i otac su se razumjeli i, jednostavno, ponosan sam na njihovu ljubav i na to da se nisu obazirali na standarde. Kao što se ja, poučen njihovim primjerom, ne obazirem na to danas. Ne obazirem se na razliku u boji kože, vjeroispovijesti, svjetonazoru ili u količini novca.
A što znate o svojem ocu?
– Moj otac je imao samo 21 godinu kada je umro od karcinoma. Sanjao je o tome da bude glumac. Imao je nekog prijatelja iz Kruševca, gdje je i on tada živio, koji me svaki put posjeti kada sam u Beogradu i onda mi priča o njemu. Njih dvojica išli su zajedno na prijemni ispit na Akademiju u Beograd i nisu ga primili. Pisao je pjesme. Bio je dobar tip. Obožavao je Lorcu. Žao mi je da su početkom rata u Sarajevu izgorjele njegove pjesme zajedno s mojim stanom. Knjige, slike. Ja nemam slike iz djetinjstva i zato sam radostan da postoji Facebook, gdje mi moja raja iz djetinjstva pošalje pokoju fotografiju iz tog razdoblja.
