Kao mladić otišao je iz Jablanice i zauvijek kao fudbaler obilježio Njemačku, Italiju, ali i ostatak Evrope.
Za Bayern je nastupio 234 puta, za reprezentaciju svoje zemlje odigrao je 43 utakmice. Važio je za vrlo svestranog i angažiranog igrača koji je odlično igrao na različitim pozicijama, od sredine terena do odbrane, a ponekad i u napadu.
Danas je jedan od najuspješnijih sportskih radnika u svijetu i nalazi se na poziciji sportskog direktora velikog Bayerna. Ekskluzivno za N1 govorio je Hasan Salihamidžić.
Koliko je bio težak put, iz Turbine iz Jablanice doći do sportskog direktora Bayerna i napraviti dobru karijeru, bilo je prvo pitanje za našeg proslavljenog fudbalera.
– Imao sam predivno djetinjstvo i na jedan način sam kroz to postao ono što jesam. Samo se roditeljima mogu zahvaliti na tome. Šta sam radio? Isto kao i puno mojih kolega koji su igrali sa mnom u reprezentaciji. Kad se ode, nema se bonusa, nego se pokuša biti vrijedan i imati cilj pred očima. Kroz rad i zalaganje da se ciljevi ostvare – kaže Salihamidžić i time šalje poruku svim mladim fudbalerima u BiH koji žele da jednog dana uspiju kao i on.
Put nije bio lak, dodaje, puno je trenirao, ustajao dosta rano.
– Nisam bio u diskoteci nego sam pokušao da treniram – prisjeća se.
Za N1 je ispričao i jedan momenat koji mu je, kaže, možda i bio prekretnica na samom početku.
– Kad sam krenuo iz BiH, možda je bio jedan momenat u autobusu… Svi su imali u to doba hrvatske pasoše, a ja sam imao jugoslovenski. Tu sam imao malo sreće, kada su me tri vojnika izvukli iz autobusa i pitali me gdje treba da idem sada jer sam bio mali i jednostavno imam drugi pasoš. Rekao sam da idem u Njemačku da igram fudbal i da se pokušam probiti.
Možda je to bio momenat u kojem sam imao sreće. Mogli su me ostaviti na granici da ostanem i ne odem. Kasnije sam naučio jezik brzo, pokušao da budem vrijedan i treniram puno i u jednoj drugoj kulturi da se prilagodim, da jednostavno budem dio tog društva. Godinu za godinu sam uspio – ispričao je Salihamidžić za N1.
Kaže da ga za savjet iz Fudbalskog saveza BiH nikad niko nije pitao. A mi njega pitamo, šta bi uradio da dobije ponudu da dođe u Fudbalski savez BiH?
– O tome nisam razmišljao. Zato što imam svoj posao sada. Nisam o tome stvarno razmišljao. Imamo puno stručnjaka što su igrali sa mnom, kao što su Baljić, Bolić, Glavaš, Konjić… Oni su svi dolje. Za naš fudbal je važno da se savjetujemo sa njima. Imali su velike karijere i vrlo je važno da se s njima savjetujemo i to bi bilo dobro za bh. fudbal – naglašava on.
Kako ocjenjuje trenera reprezentacije BiH Ivayla Peteva? Ima li tu mjesta za napredak?
– Imamo jednu promjenu generacije i mislim da selektor treba da ima malo vremena da ima dobru organizaciju ekipe i da se ekipa stvori kako on želi. Treba mu dati malo vremena. Nisam u blizini da nešto kažem, ali želim mu puno sreće u narednim utakmicama – poručio je.
Podsjetio je da imamo sjajnu plivačicu Lanu Pudar, te da trebamo biti ponosni na njeno zalaganje i rad.
– Ostvarila je puno uspjeha. Mislim da je važno da našoj djeci omogućimo uvjete da mogu da se razviju i da rade. Poznati smo kao kreativci i talenti, ali nedostaju nam uvjeti. Možda tu politika može da bude uz nas i da stvori uvjete našoj djeci da rade – kaže Salihamidžić.
Veliku podršku daje svom sinu Nicku koji je prošao školu fudbala u Bayernu, a sada je Kanadi.
– Teško je roditelja pitati kada dijete ode na drugu stranu svijeta. Nedostaje mi, ali mislim da je ovo za njega šansa u njegovoj karijeri, da sam na drugoj strani igra fudbal i pokaže se i uzme tu šansu. U meni ima podršku – govori Salihamidžić za N1.
Posljednjih godina nije dolazio u BiH, ali kaže, ovo ljeto se nada da hoće.
– Nadam se ovo ljeto da ću da dođem. Nisam bio tu posljednjih godina i vrlo mi je žao. Volim Jablanicu i Bosnu. Svaki dan pričam sa mojom sestrom i mojim roditeljima. Želim da dođem na Jablaničko jezero i posjetim Bosnu. Sada je prijelazni rok i puno se radi, ali pokušat ću – rekao je Salihamidžić, koji je za kraj otkrio koji mu je najdraži gol i utakmica u reprezentaciji BiH:
– Najdraži mi je prvi gol u Sarajevu kad smo igrali protiv Italije ili onaj kada smo igrali u Bolonji protiv Hrvatske. To su golovi koji su bili na početku. A najdraža utakmica? Protiv Danske. Bilo mi je krivo, imali smo šansu da se kvalifikujemo na veliki turnir i u posljednjoj utakmici nismo uspjeli. To mi je žao, da ta generacija sa dobrim igračima, nije uspjela da se kvalifikuje na turnir.
