Senad Kreso iza sebe ima veliko trenersko iskustvo. U vrijeme kada su ovdašnji stručnjaci rijetko dobijali priliku da rade van Bosne i Hercegovine, svoje znanje ovaj 71-godišnji Sarajlija prenosio je u Kuvajtu, Sudanu, Bahreinu, Saudijskoj Arabiji, Omanu…, gdje je osvajao trofeje i gdje s razlogom i danas dignu “palac gore” na spominjanje njegovog imena.
Nakon 31 godinu duge karijere Kreso se umirovio, barem kada je teren u pitanju, ali fudbalska zbivanja u našoj zemlji i dalje prati. Svoja mišljenja pretežno iznosi na društvenim mrežama. Ne libi se reći ono što misli. Bez uvijanja, konkretno, sa imenima i činjenicama.
– Kao trener sam bio aktivan od 1985. do 2016. godine. Došlo je do zasićenja od putovanja i svega, odlučio sam da se povučem na imanje u Mostar, ali i dalje sam u fudbalu. Pratim naročito naš kao navijač, posmatrač, kritičar… Kroz statuse na društvenim mrežama pokušavam prenijeti svoja iskustva na druge, to su većinom kritički osvrti i analize fudbalskih zbivanja – kaže Senad Kreso na početku razgovora za Reprezentacija.ba portal.
Al-Ahli, Al-Najma, Dhofar, Majees, Busaiteen, Al-Orouba…, samo su neki od klubova koje je vodio, a u CV-u ima i reprezentaciju Bosne i Hercegovinu do 20 godina. No, počeci nisu bili jednostavni.
– Nama iz Bosne i Hercegovine je bilo vrlo teško naći posao u inostranstvu, pogotovo je bilo malo trenera koji su radili s prvim ekipama. Meni lično je mnogo pomogao Mirsad Fazlagić koji je već radio tada u Kuvajtu, a u Kataru su bili još Džemaludin Mušović te Džemal Hadžiabdić. U tim zemljama trenere obično prodaje reprezentacija. Brazilski trener je bio “zakon” zbog brazilske reprezentacije, a treneri iz susjednih zamlja Hrvatske i Srbije su bili znatno brojniji od nas. Naprimjer, te 1999. u Kuvajtu su bila 23 trenera iz Srbije. Iz naše zemlje samo Fazlagić i ja. Naša zemlja je bila nepoznanica. Pitali su me za rat, jesu li ratovali Bosna i Hercegovina, jesmo li mi “otpali” od Sovjetskog saveza… Sad je to mnogo drugačije, pogotovo nakon što smo igrali na Svjetskom prvenstvu.
Danas u arapskim zemljama se mogu vidjeti sve zvučnija imena. Posljednji u nizu je Miralem Pjanić koji je Barcelonu zamijenio sa Sharjahom iz Ujedinjenih Arapskih Emirata. Interesovalo nas je i kakvo je mišljenje Krese o tom transferu.
– Taj trend je počeo u prvoj deceniji 21. vijeka kada su Katarani počeli da razmišljaju o organizaciji Svjetskog prvenstva. Sjetimo se da je i Pep Guardiola došao igrati tada tamo. Nije isto kada vrhunski trener odluči se za takav potez i vrhunski igrač. Roy Hodgson je 2002. bio u Emiratima i nakon dvije godine se vratio u Premier ligu Engleske. Kada govorimo o Pjaniću, potpuno je drugačije to, ali jasan je i razlog – novac. On nigdje u Evropi ne bi mogao dobiti novac koji mu je ugovor s Barcelonom osiguravao. Svjestan je bio da je pri kraju karijere. Tamo će igrati i vjerovatno dobiti ono što bi i u Barceloni.
Ipak, upitno je hoće li biti na istom nivou u reprezentaciji.
– To da… Šteta je za našu reprezentaciju što više vjerovatno nećemo gledati Pjanića kakav je bio prije tri-četiri godine. Ne kažem da se u Ujedinjenim Arapskim Emiratima igra slab fudbal, za “bobu” je jači nego naš. Ako me pitate je li pogriješio, reći ću da nije ako je novac u pitanju, ali ako je namjeravao igrati još dvije-tri sezone na vrhunskom nivou, možda jeste. Novac je čudo.
Interesovalo nas je i kakvo Kreso vidi budućnost fudbalske A reprezentacije Bosne i Hercegovine.
– Nisam baš optimističan kada je u pitanju reprezentacije i sve vezano za aktivnosti Saveza. Zadnje godine politika je duboko ušla u sve segmente djelovanja. U Ligi nacija smo sada napravili dobar posao, no pitanje je hoćemo li nastaviti, mislim da nemamo kvalitet za vrhunski performans. Pa, mi u reprezentaciji nemamo niti jednog igrača iz naše lige. Ne kažem da je selektor Petev u pravu, ali nije puno ni u krivu. Pored toga u našoj ligi iz sezone u sezonu se vuku osnovni problemi koji itekako utiču na regularnost i kvalitet. Tu, prije svega, mislim na kvalitet terena za igranje, zatim suđenja koje je tendenciozno čak i u omladinskim takmičenjima, a evidentni su i pritisci.
Ako selektor Petev nije smijenjen nakon statistički najslabije odrađenih kvalifikacija u historiji, onda bi njegov odlazak sada – u najmanju ruku, bio apsurdan.
– Peteva smo dočekali na nož. Preuzeo je ekipu od Bajevića sa kojim smo ostvarili loše rezultate. Nije se dobro snašao u tim prvim kvalifikacijama, bio je ogroman i pritisak na Savezu, govorilo se o smjeni, ali ovaj uspjeh u Ligi nacija mu je produžio život. Barem do proljeća. Htjeli mi to priznati ili ne, naša reprezentacija je druga liga, negdje u sredini, po kvaliteti evropskog fudbala. Tako je i sa našim selektorima zadnjih godina. Ko se imalo razumije je svjestan toga. Pored utjecaja politike, kada je selektor u pitanju meni lično najviše smeta veliki upliv agenata kojima je Petev podlegao.
Za kraj, Kreso se dotakao i stanja u Premijer ligi.
– Bit će interesantno do kraja. Siguran sam da se neće ponoviti prošla sezona kada je Zrinjski dominirao u svemu. Kao i prošle sezone, Sarajevo, Velež, Borac, Tuzla City, Zrinjski, Željezničar i Široki Brijeg su pretendenti za prva tri mjesta. Sedam klubova, a samo tri mjesta, to iziskuje veliku borbu do samog kraja. S druge strane, Posušje, Sloga i Igman su pokazali određeni kvalitet i tvrdi su za favorizirane ekipe. Slobodina borba je tu negdje na sredini tabele, dok Leotar kao i prošle sezone ima grčevito da se bori za opstanak, zaključio je Senad Kreso na kraju razgovora za Reprezentacija.ba.
(Reprezentacija.ba)
