Zlatan Ibrahimović dijete je izbjeglica te je odrastao u siromašnom djelu Malmoa. U novoj knjizi dotaknuo se svog teškog odrastanja u Švedskoj te odnosa sa ocem:
‘Sreća bi bila kad bi nas otac, mene i moje sestre, pokupio od majke jer je bio red na njemu da nas čuva cijeli dan. Parkirali bismo se na veliki parking, stavio bi me u krilo i ja bih uzeo u ruke volan tamnoplavog Opela Kadeta. Potom bi nas odveo na ogromne hamburgere i sladoled s vrhnje. To je bila prava sreća’
Poseban odnos ima s majkom: ‘ Moja majka je danas mirna, njena sreća je dio moje sreće. Možete pročitati na njenom licu i rukama koliko je radila u životu. Ustajala je u četiri sata ujutro da bi otišla na posao, vratila se popodne i čuvala petoro djece. Imala je dva balkanska muža koji su pili, zadali joj više problema nego pomoći.’
Iako je jedan od najboljih napadača svijeta i s 40 godina i dalje igra ozbiljan nogomet, Ibrahimović nije zaboravio sve probleme tijekom odrastanja:
‘Kao dječaku, moja sreća je bila da imam ono što druga djeca imaju, da mogu obući nešto novo i to pokazati. Stalno sam nosio istu treneku, koristio sam nogometnu opremu. Kada nisam imao čarapa, obukao bih štucne. Pokušao sam ih sakriti ispod traperica, ali u školi su to primijetili i ismijavali me’ zaključio je.
